Istraživanje provedeno u SAD-u pokazalo je da skoro 40% adolescenata počinje pušiti, jer su ih na to potaknule scene konzumiranja duhanskih proizvoda koje su vidjeli u filmovima i serijama, a da u tome prednjači europska filmska industrija, naglašava Svjetska zdravstvena organizacija.

Na popularizaciju korištenja duhanskih proizvoda značajno utiče medijska propaganda, a u vezi sa filmskom industrijom. Duhanski brendovi su zahvaljujući agresivnoj medijskoj i filmskoj promociji, naviku pušenja vratili u modu i na pogrešan način je učinili privlačnom široj populaciji. Duhanska industrija je iz godine u godinu gradi svoj imidž preko reklamnih kampanja koje su intenzivno promovisale pušenje kao poželjnu radnju. Filmska industrija doprinijela je stvaranju slike pušača kao slobodoumnih umjetnika koji su buntovni i krše pravila ponašanja, dok su na veoma diskretan način privlačili nove konzumente.

Dolaskom filma na platna, glumci su mogli živjeti fantazije svojih obožavatelja, a oni su ih u tome imitirali. Cigareta je na filmskom platnu predstavljala simbol poželjne tjelesne aktivnosti i upravo time je zaokupljala maštu publike širom svijeta. Pored toga, pušenje je predstavljalo oblik moći, pa se cigarete u filmu često prikazuju kroz zabavnu industriju i u mafijaškim krugovima. Proizvođačima duhana je sve to išlo u prilog, te su odlučili iskoristiti novi oblik dopiranja do potrošača. Duhanska industrija je prepoznala vrijednost pušenja u filmovima kao način održavanja društvene prihvatljivosti i podupiranja položaja industrije.

Cigarete su se, s jedne strane, vezale uz predodžbe o snažnom, buntovnom i divljem muškarcu, liku mornara, vojnika ili kauboja koje su glumci poput Bogarta, Waynea, Deana ili Estwooda učinili stvarnim. S druge strane, cigareta u rukama glumica s početka 20. stoljeća bila je simbol ženstvenosti i ravnopravnosti. Cigaršpic i tabakera postaju dio damskog asesoara nakon što ih je Audrey Hepburn promovirala u Doručku kod Tiffanyja, a pušenje i pušački pribordobili su karakteristike glamuroznosti. Duhanska industrija je na ovaj način stvarala afirmativne stavove prema upotrebi duhana osobito među mladima.

Zabrinjavajući podaci pokazuju da novac koji je utrošen na posebne plasmane duhanskih proizvoda i na njihovo pojavljivanje u filmovima se mjeri milionima dolara. Reklamiranje duhanskih proizvoda postalo je zdravstveno, moralno i etičko pitanje sredinom 90-ih. Uprkos kampanjama početkom 70-ih koje su zaslužne za zaštitu zdravlja i protjerivanje pušenja iz javnih prostora i iz svih medija i reklama, posljednjih dvadeset godina pušenje je ipak ostalo prisutno na filmu. U borbi za profit na štetu ljudskog zdravlje, duhanska industrija i dalje financira snimanje filmova i time promovira svoje po zdravlje opasne proizvode.

Svi filmovi koji sadrže scene pušenja cigareta trebale bi imati dobna ograničenja, nalaže Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koja je preporučila zemljama da se uključe i donesu takve odredbe. SZO smatra da duhanske tvrtke ne bi smjele sponzorirati scene u kojima likovi konzumiraju duhan i da se na velikim ekranima ne bi smjeli prikazivati brendovi cigareta. Također se smatra da se prije početka prikazivanja filmova u kojima glumci puše, trebali emitirati spotovi upozorenja kojima će se uputiti jasne poruke o štetnosti pušenja.

 

 

Udruženje PROI implementira kampanju "Smeta Mi" u okviru Inicijative za kontrolu duhana. 

EUOvaj projekat finansira Evropska unija