Nakon desetljeća tužbi, javnih kampanja i bolnih borbi, Amerikanci su napokon učinili ono što se nekada činilo nemogućim: većina zemlje je prestala pušiti, spašavajući milijune života i dovela do masovnog smanjenja raka. To jest, osim ako ti Amerikanci nisu siromašni, neobrazovani ili ne žive u ruralnom području.

Iza konstantnog pada u pušenju tijekom posljednih godina krije se potpuno drugačija stvarnost gdje cigarete postaju navika siromašnih. Iako je nacionalna stopa pušenja povijesno najniža sa svega 15 posto odraslih pušača, socioekonomske razlike nikada nisu bile veće. 

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, stopa pušenja ostaje 40 posto među manje obrazovanim osobama, sa srednjoškolskom ili ekvivalentnom diplomom. Također, danas se među ruralnim stanovnicima rak pluća dijagnosticira po stopi od 18 do 10 posto više od stanovnika gradova. Gotovo prema svim statistikama, ističu istraživači, američka niža klasa sada puši i umire više od cigareta nego drugi amerikanci.

 

 

Rastuće socioekonomske razlike nose drastične implikacije za zdravlje, ali i preoblikuju borbu za kontrolu duhana širom zemlje. Stoga se duhanske industrije sve više fokusiraju na marketing za niže socioekonomske klase kako bi održale svoju bazu korisnika. Tako da neprofitne i zagovaračke grupe imaju težak zadatak preoblikovanja svojih programa kako bi dosegli i liječili marginalizirane skupine. 

Zagovaračke grupe ističu kako financiranje za prestanak pušenja opada, te su zabrinuti da se politička pozornost i volja potrebna za kontrolu duhana također smanjuje jer američka viša i srednja klasa smatraju problem pušenja riješenim. 

"Ako ste obrazovani i živite u dobrom području, problem pušenja o kojem govorimo ovih dana je u velikoj mjeri nevidljiv", rekao je Matthew L. Myers, predsjednik Kampanje za djecu bez duhana (Campaign for Tobacco Free Kids) . "Na nekim mjestima mogu proći dani dok ne ugledate pušača. Zato se diže pitanje ulaganja više resursa u ovaj problem. U međuvremenu, potreba postaje još veća jer ljudi koji nastavljaju pušiti su upravo oni koji si prestanak najmanje mogu priuštiti." 

"Postoji tendencija da se krive oni koji još uvijek puše,", istakao je Robin Koval, iz vodeće neprofitne grupe za kontrolu duhana, Incijativa za istinu (Truth Initiative), "ali se ne uzima u obzir da duhanske industrije ulažu ogromne resurse da održe preostale korisničke grupe." 

Duhanske industrije su u proteklim godinama uložile značajne resurse protiv ograničavanja i oporezivanja pušenja i duhanskih prozivoda, posebno u siromašnijim, ruralnim i često južnim državama, gdje je pušenje najviše prevalentno. 

Iako se financiranje smanjuje, neprofitne i zdravstvene agencije su počele obnavljati svoj pristup kako bi više odgovarao novom socioekonomskom trendu. Ove zime, Inicijativa za istinu pokrenula je niz reklama koje ciljaju da prikažu targetiranje duhanske industrije u afričko-američkim i siromašnim četvrtima kao problem društvene pravde. "To nije slučajnost. To je profiliranje.", naglašavaju reklame.

U svijetu kontrole duhana, "nejednakost" i "zdravstveno stanje" su postale nove fraze, a pilot programi koji specifično targetiraju ovaj problem su pokrenuti u nekim oblastima. 

Orginalni članak možete pročitati ovdje

 

Udruženje PROI implementira kampanju "Smeta Mi" u okviru Inicijative za kontrolu duhana. 

EUOvaj projekat finansira Evropska unija